Osnovna škola Brezovica

Našu školu posjetio je crtač stripova Josip Sršen i na satu Hrvatskog jezika održao nam je radionicu o stripu. Ime Josipa Sršena možda ste vidjeli u Jutarnjem listu gdje se svake subote objavljuje njegov strip „Divlji lektor“. Prije sata zamolila sam ga da mi odgovori na nekoliko pitanja za našu školsku stranicu. U intervjuu nam je otkrio kako je on počeo crtati te je dao savjete djeci koja se žele baviti crtanjem stripova.

Kada ste shvatili da dobro crtate?

Zapravo, tek za vrijeme studiranja. Kad je jedan prijatelj koji crta stripove došao u Zagreb studirati, pomalo sam počeo s njim crtati, ali ne bih baš rekao da je tada to bilo dobro. Zapravo sam slučajno započeo s crtanjem.

Crtate li samo stripove?

Crtam i ilustracije, storyboarde za reklame – to je zapravo reklama nacrtana u stripu prije nego što se počne snimati. I tako, svašta crtam.

Koje vam je likove najteže nacrtati?

Kad netko počne crtati, najteže je nacrtati lice čovjeka. Nakon nekog vremena shvatiš da je to zapravo najjednostavnije, da je teže crtati cijelu figuru, recimo dlanove ili šaku. Primijetio sam također da je crtačima teže crtati žene, a crtačicama muškarce. Meni je, recimo, lakše crtati ljude nego životinje, aute, brodove, avione, zgrade…

Koliko vremena treba da bi nastao strip „Divlji lektor“ koji svake subote izlazi u Jutarnjem listu?

Dok ga smislim, napišem, nacrtam, skeniram, obojim, upišem tekst, to je otprilike oko osam sati rada.

Kako nalazite inspiraciju za taj strip?

Strip se bavi jezičnim pogreškama. Inače radim kao lektor, ispravljam jezične pogreške u tuđim prijevodima pa vidim u čemu ljudi često griješe. Te pogreške obrađujem u stripu. Moj Divlji lektor onda u stripu objasni što je pogrešno i kako bi trebalo pravilno pisati, odnosno govoriti.

Jeste li nekad u problemu da vrijeme istječe, a nemate ideje?

Upravo sad sam u problemu jer „Divlji lektor“ mora biti gotov danas, a ja još ne znam o čemu će biti. Da, znam biti u problemu, ali na kraju se uvijek nekako snađem. Čitajte u subotu!

Koji vam je najdraži „Divlji lektor“?

A joj… broj 16. Radi se o pogrešci kad ljudi umjesto desetci govore desetine (desetina je deseti dio jednoga). Više od te pogreške sviđa mi se kako je taj strip nacrtan i kako je u njemu korištena boja.

Objavili ste knjigu stripova „Ma daj“. Možete li nam reći nešto više o tim stripovima?

„Ma daj“ je strip-pasica koja je izlazila u Jutarnjem listu oko tri godine. Govorio je o nekim zanimljivostima iz znanosti, kulture, povijesti i koječega na nekakav otkačen, humorističan način. Izdavaču se svidio pa je izabrao neke od tih stripova i objavio ih u jednome albumu.

Koliko vam znači suradnja s Jutarnjim listom?

To je zapravo suradnja s enigmatskom rubrikom u Jutarnjem. Urednik tog dijela voli stripove pa ga je uvrstio uz križaljke, rebuse i dr. To mi je najveći profesionalni angažman i to mi puno znači.

Koji je bio vaš prvi uspješan strip?

Vjerojatno „Ma daj“, imao je najveću nakladu, izlazio je u dnevnim novinama i čitala ga je široka publika. Prije smo objavljivali u vlastitom fanzinu i čitali su samo stripaši.

Koji vam je omiljeni strip?

Pa svi smo počeli čitajući one talijanske stripove kao što su „Zagor“ i „Alan Ford“, ali onda smo upoznali dosta drugih stripova: američkih, francuskih, i drugih europskih stripova. Nemam omiljeni strip, drag mi je, recimo, Francuz Lewis Trondheim i autori koji djeluju u sličnom krugu.

Sudjelujete li na međunarodnom festivalu stripa Crtani romani šou? Možete li nam nešto reći o tom festivalu?

Sudjelujem, organiziramo radionice crtanja. CRŠ se organizira već 20 godina i svake godine predstavlja nekoliko domaćih i stranih poznatih stripaša i organizira natječaj za strip.

Mogu li djeca početnici nastupiti na tom festivalu?

Organiziraju se radionice stripa za djecu i postoji natječaj za djecu do 15 godina. Tako da je to dobra prilika za učenje i natjecanje te za upoznavanje sa stripašima ili da jednostavno dođete i nekom pokažete što radite.

Postoje li škole za crtanje stripa?

Postoje tečajevi, ali ne dugoročne škole kao u nekim drugim zemljama.

Može li se crtanjem zaraditi za život?

Pa, kao u bilo kojem poslu, ovisno koliko je netko dobar i koliko nađe dobar angažman. Budući da se danas sve može raditi preko interneta, onda neki crtači rade za strane izdavače, npr. za američko tržište, tako da mogu živjeti od crtanja stripa. Ja s Divljim lektorom ne mogu zaraditi za život.

Čime se još bavite?

Stalno sam zaposlen kao prevoditelj i lektor. Iako bih mogao reći i da je strip u Jutarnjem stalni angažman.

Koji vam je savjet za djecu koja vole crtati?

Hm, pa da završe faks.

Jeste li podrijetlom iz Zagreba?

Ne, podrijetlom sam iz jednoga malog sela koje se zove Blace. Koje je daleko odavde.

Gdje ste išli u osnovnu i srednju školu?

U osnovnu u Blace i u susjedni grad Opuzen, a onda u srednju u Metković. I onda na faks u Zagreb.

Kako vam je bilo ilustrirati priče moga tate „Ubojica s Facebooka“?

Super. Baš su mi bile dobre priče i to je bilo nešto što nisam dotada radio, nešto s takvom mračnom atmosferom. Bilo je puno crnih ilustracija i sjena, to mi je bilo zanimljivo raditi.

Hvala, odgovorili ste nam na sva pitanja.

Da, i to točno.

Vesa Milas, 6. d