Osnovna škola Brezovica

Gotova je škola!

Dan BezVeze

Zadnjeg dana ove školske godine organiziran je u našoj školi dan bez korištenja tehnologija ili uz minimalnu uporabu, tzv. Dan BezVeze. Taj dan bio nam je sve samo nije bio bez veze;imali smo mnoštvo događaja, sportskih susreta, književnih susreta, razne radionice ili samo druženje na otvorenom uz igru i smijeh.
U goste su nam već u rano jutro došli u posjet naši olimpijci, bivši i sadašnji, te smo tako zaigrali rukomet sa svjetski poznatim rukometašem, olimpijcem Igorom Vorijem, igrali smo i košarku sa Svenom Ušićem, košarkaškim trenerom i uspješnim bivšim košarkašem.

Potom su nas braća Žugaj, Neven i Nenad, blizanci iz našeg kraja, svjetski poznati hrvači, olimpijci,osvajači brojnih svjetskih medalja, a danas treneri mlade hrvatske reprezentacije, podučili osnovnim hrvačkim zahvatima i uspjeli nas više puta srušiti na pod.    

Od još jednog sportskog bratskog para, Martina i Valenta Sinkovića, višestrukih osvajača svjetskih i olimpijskih medalja, posjetom nas je uspio razveseliti stariji brat, Martin koji nas je uspio ugurati u svoj gusti raspored prepun natjecanja i treninga.

Dok su u nastavku dana neki učenici uživali igrajući nogometne, rukometne i odbojkaške utakmice, ali i ostale aktivnosti na otvorenom, jedan dio učenika sudjelovao je u likovnim radionicama učiteljice Marije Krajančić gdje su naučili, crtajući zajednički plakat, kako jedan mali crtež postaje dijelom velike cjeline i time shvatili važnost zajedničkog rada.

                               
U organizaciji Školske knjige u goste su nam došle dvije književnice; Željka Horvat-Vukelja i Margareta Peršić koje su održale vrlo zanimljive radionice. Tako su naši učenici viših razreda aktivno sudjelovali u pričanju priče s književnicom Margaretom Peršić, dok su s gospođom Horvat-Vukeljom učenici nižih razreda imali pravu književnu-lutkarsku radionicu.

  
Da bismo imali i trećeg književnika, pobrinula se naša knjižničarka Zrinka Martinić koja je u
goste dovela gospodina Nevena Drozdeka koji je održao radionicu s učenicima nižih razreda te ih poučio kako dobro ispričati priču.

                                    
Cijelo to vrijeme naši osmaši opraštali su se od škole, razrednika, učitelja i prijatelja
pjesmom, malim proslava u razredima, a kasnije su se pridružili ostalim učenicima u raznim
sportskim i ostalim aktivnostima.
U svim tim aktivnostima vrijeme nam je prebrzo prošlo, ali mirisi i zvuci ljeta već su nas jako
mamili pa smo sretni i veseli odjurili ususret novim ljetnim avanturama!
Sretni praznici svima i vidimo se na jesen!

P. S. Sve razgovore s našim dragim gostima možete pročitati/pogledati/poslušati u prilogu
ispod ove objave.
Medijski popratila Novinarska grupa OŠ Brezovica: Ella Amrein, Ivona Goranović, Matea
Pavleček, Petra Sorić, Zara Šistek, Tamara Davidović, Nika Šekutor, Sofia Raguž, Lara
Šimunković-Filipčić, Lora Anić, Kika Markulin, Karla Brebrić, Maja Trputec, Luka Radičević,
Dorotea Breljak, Noa Pajas Pieters.
Ana Salajec i Mirjana Budimir, voditeljice Novinarske grupe

Braća Neven i Nenad Žugaj

Čast nam je razgovarati s našim poznatim hrvačima, braćom Nenadom i Nevenom Žugajem koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama, Mediteranskim igrama, Svjetskom i Europskom prvenstvu te osvojili brojne medalje i višestruki su prvaci Hrvatske.

 Neven Žugaj natjecao se na OI 2012., na MI 2009. osvojio je brončanu, a na MI 2013. osvojio je srebrnu medalju, brončanu medalju osvaja na SP 2011. u Istanbulu i srebrnu na SP 2014. u Taškentu, na EP  2005. godine u Varni osvaja brončanu medalju – prvu seniorsku medalju na velikim natjecanjima od samostalnosti RH.

Nenad Žugaj natjecao se na OI 2012., na MI 2009. godine osvaja zlatnu medalju, a na MI 2013. osvaja brončanu medalju. Na SP 2010. u Moskvi  i EP 2013. u Tbilisiju osvaja brončane medalje.

Svoju bogatu karijeru braća Žugaj izgradili su u hrvačkim klubovima Hrvatski dragovoljac i Lika.

Braća Žugaj su blizanci i teško ih je razlikovati, na sva pitanja su braća Žugaj naizmjence odgovarali.

 Za početak, u koju ste osnovnu školu išli?

N: Išli smo u OŠ Brezovica, u ovu smo školu išli od 3. do 8. razreda, a prije toga u staru školu.

Namjerno smo vam postavile ovo pitanje jer znamo da ste naši Brezovčani. Kako se osjećate danas u školi koju ste nekad pohađali?

N: Dobro se osjećamo ovdje i baš nam je fora. Djeca nam idu ovdje u školu te smo i dalje povezani s njom.

 Kada ste se počeli baviti hrvanjem?

N: Počeli smo se baviti hrvanjem s 10 godina i tadašnji trener nam je bio sadašnji ravnatelj škole, prof. Darko Rogalo.

 Koliko je potrebno rada, truda i vremena da se postignu vrhunski rezultati kakve ste vi postigli?

N:Treba puno rada, volje i truda, bilo je naporno. Pripreme su nekad trajale i po 210 dana, a uz to smo i studirali na Kineziološkom fakultetu.

N: I, obožavali smo hrvanje.

 Postoji li poseban plan prehrane kojeg se hrvači trebaju pridržavati? Je li to teško provoditi?

 Postoji, po kilaži se računa, 3 - 4 kile se skidaju i cijelu se godinu pazi na prehranu.  Nije nam teško pratiti, u početku je malo bilo, ali s vremenom se navikneš.

N: Nije teško, zato što je to način života.

Vi ste i dalje u hrvanju, ali više se ne natječete nego trenirate mlade hrvače. Možete li nam nešto reći o tome?

N: Da, treneri smo mlade reprezentacije do 15 pa do 20 godina. Radimo to što volimo i prenosimo svoje znanje na mlade hrvače.

Koju biste poruku imali za naše učenike?

N: Poruka je da uživate u onome što radite  kako biste ostvarili svoj cilj u životu, i nemojte samo slušati roditelje, već svoje srce u odabiru srednje škole.

Zahvaljujem vam na razgovoru i želim vam puno uspjeha u radu.

 N: Hvala i vama.

                                                         Razgovarale Kika Markulin i Maja Trputec

                           Naše novinarke s braćom Žugaj

MARTIN SINKOVIĆ, veslač

Razgovaramo s poznatim hrvatskim veslačem Martinom Sinkovićem koji je osvojio brojne medalje. Braća Martin i Valent od 2010. godine do danas osvojili su čak 11 medalja na Olimpijskim igrama i Svjetskim prvenstvima, od toga čak 8 zlatnih.

Dobar dan! Čestitam Vam na pobjedi na Svjetskom veslačkom kupu u Poznanu koji ste osvojili prije par dana.. To je Vaša 21. pobjeda u karijeri.

Možete li nam reći svoje dojmove s natjecanja?

Hvala, dobro smo se osjećali, ide nam forma prema naprijed, bolje smo odveslali nego prošli Svjetski kup, tako da smo baš zadovoljni i nadamo se sad za tri tjedna imamo opet Svjetski kup i da ćemo se još malo popraviti i biti bolji.

Veslate zajedno sa svojim bratom Valentom. Kada ste se počeli baviti veslanjem?

Ja sam počeo 1999., a Valent 2000. godine.

Prošle godine osvojili ste zlatnu medalju na Olimpijadi u Tokyju, osvojili ste medalju i na Olimpijadi u Riju.....

Kakav je osjećaj nastupati na olimpijadi i postići takav uspjeh?

Olimpijske igre su kruna svakog sportaša, i to je stvarno posebno, čim dođeš na olimpijske igre, vidiš da je to nešto drugačije, a osvojiti medalju, pogotovo zlato je neopisiv osjećaj i san svakog sportaša.

Što smatrate najzaslužnijim za Vaš uspjeh?

 Naporni rad i imamo najboljeg trenera na svijetu.

Kako izgleda Vaš trening?

Ovisi kako koji, ako veslamo, dosta je to naporno, uglavnom oko dva sata traje trening.

Imate li slobodnog vremena i kako ga provodite?

Imamo slobodnog vremena između treninga i poslije drugog treninga, to računamo kao pravo slobodno vrijeme jer između dva treninga je odmor i to ne računamo da je pravo slobodno vrijeme, provodimo ga najčešće sa suprugama, prošećemo ili odemo negdje nešto pojesti u miru.

Znamo da žurite pa Vas nećemo duže zadržavati, na koje natjecanje sada idete?

Sljedeće natjecanje je Kup u Luzernu, onda Europsko prvenstvo pa Svjetsko prvenstvo.

Želim Vam puno uspjeha na natjecanjima. Hvala na razgovoru.

Hvala i vama!

                                                                          Razgovarala Karla Brebrić

                                   Naše novinarke s veslačem Martinom Sinkovićem

SVEN UŠIĆ, košarkaš

Razgovaramo s našim poznatim košarkašem i trenerom Svenom Ušićem koji je igrao u Košarkaškom klubu Cibona i ostvario bogatu igračku karijeru, sa Cibonom je osvojio dvije titule Kupa europskih šampiona.

 Dobar dan! Možete li nam odgovoriti na nekoliko pitanja?

Kada ste zavoljeli košarku? I, zašto ste se baš odlučili za taj sport?

Prije svega, drago mi je da sam u vašoj školi. Košarku sam zavolio od malih nogu... pa u stvari volio sam loptu, prije košarke igrao sam nogomet, stolni tenis, igrao sam i vaterpolo, tek na kraju sam izabrao košarku. Svi ti sportovi su mi pomogli kasnije u životu.

 Igrali ste za Košarkaški klub Cibona. Koji Vam je najdraži uspjeh koji ste postigli u karijeri?

Najveći uspjeh u sportskoj karijeri je to što smo postigli vrhunske rezultate u timskom sportu, bili smo dva puta prvaci Europe, dva puta smo osvojili Kup Europe, tri puta prvaci Jugoslavije i sedam puta smo osvojili Kup Jugoslavije. Ja to ne bih mogao da nisam imao svojih suigrača koji su meni pomogli i imao sam tu radost da igram s njima.

Jeste li tijekom svoje sportske karijere doživjeli neku veću sportsku ozljedu?

Male sportske ozljede su normalne, kad čovjek izvrne zglob, ozljeda prsta, lakta...veće ozljede nisam imao.

Nakon vaše košarkaške karijere, radili ste kao trener. Možete li nam reći kako izgleda dan i trening jednog košarkaša? Je li lakše biti igrač ili trener?

Biti igrač i biti trener je jako zahtjevno, svugdje se treba dati puno ljubavi, kao trener radiš suprotno od onoga što si radio kao igrač, prije su tebi svi služili, a sad ti moraš kao trener služiti igraču, znači, moraš raditi promjenu na sebi.

 Možete li se sjetiti neke zanimljive košarkaške anegdote, nečeg zanimljivog što vam se dogodilo?

Toga ima puno, ima puno košarkaških anegdota, ali kad čovjek radi ono što voli, onda mu to nije posao, to je za mene životna anegdota to ti daje snagu da možeš u životu ići stepenicu po stepenicu...to ti je motiv, samopouzdanje i radost.

 I, sada malo o školi. Jeste li voljeli ići u školu? Koji Vam je predmet bio najdraži?

U školu sam volio ići, najdraži predmet mi je bio zemljopis, volio sam upoznavati druge zemlje, kulture, uživao sam, bilježnica iz zemljopisa mi je bila posebno lijepa, ali ključna je bila profesorica koja je znala prenijeti znanje na mene.

Imate li neku poruku za buduće košarkaše?

Najvažnije je za čovjeka da izvršava svoju dužnost, ako si učenik, da si vrijedan u školi, da se trudiš jer kad se trudiš, onda su ti roditelji sretni i roditeljima nije teško tebi pomoći oko svih drugih stvari izvan škole. Evo, to smatram da je jako važno.

 Zahvaljujem Vam na razgovoru, jako mi je drago što smo razgovarali jer i ja  treniram i volim košarku.

 Hvala i vama, sad ću vam reći ovo što je najvažnije, jedan mlad čovjek kad se formira, najvažnije je da formira obitelj, imao sam suprugu koja je bila svjetska odbojkašica, rodila je djecu vrhunske sportaša. Ključno je uspostaviti ravnotežu privatnog života i profesije.

Hvala na razgovoru.

                                                           Razgovarala  Lora Anić

                                         Naše novinarke sa Svenom Ušićem

ŽELJKA HORVAT-VUKELJA, književnica

Razgovaramo s književnicom Željkom Horvat-Vukeljom, koja je posjetila našu školu u sklopu Dana BezVeze koji se odvijao u našoj školi zadnjeg dana ove školske godine .

Dobar dan, ja sam Sofia iz Novinarske grupe. Hvala što ste došli i svojim odličnim nastupom uljepšali nam zadnji dan ove školske godine.

Imate li vremena za jedan kraći razgovor?

Naravno, uvijek.

Idete li često po školama i održavate ovakve radionice?

Prije sam išla jako puno, a sad u koroni baš i nisam. Nakon što je sve završilo, posjetila sam nekoliko škola u Zagrebu, ali više ne idem po cijeloj Hrvatskoj, nemam vremena.

Zašto ste odabrali pisati i izdavati djela posvećena djeci?

Zato što djecu jako volim i istinski ih razumijem. Živim, mogla bih reći, njihov život. Skroz sam u njihovom svijetu i dobro se s njima razumijem.

Što Vam se najviše sviđa kod rada s djecom?

Sviđa mi se njihova autentičnost, što znači da su takvi kakvi jesu. Nisu skloni stavljati maske i glumiti nešto što oni nisu. Mi odrasli to često radimo. Od djece uvijek dobivam iskrene odgovore i s djecom se uvijek zna na čemu si.

Nalazite li na poteškoće tijekom rada s djecom?

Ne, nema većih poteškoća. Poteškoća može biti ako je netko nediscipliniran, ako su djeca umorna. Dođem popodne, a oni već iza sebe imaju odrađeno puno sati, naprimjer cjelodnevni boravak. To mogu biti teškoće, ali sam se s njima naučila nositi. Imam svoje male trikove koje upotrijebim da naš susret prođe lijepo.

Možete li objasniti što su to pričokazi?

Pričokazi su posebne priče u kojima se kombinira dramski element, eventualno  glazbeni element. U njima ponekad ima zagonetka, ponekad ima pantomime. Dakle, onaj koji priča, pričokazatelj, zahtijeva od publike da sudjeluju u pričanju. Ovdje se traži da publika aktivno sudjeluje u pričanju priče.

Koju poruku želite prenijeti čitateljima/djeci?

Želim im reći da je život jako lijep, on može biti i težak i zamršen i kompliciran, ali je lijep i zanimljiv. Svijet je divan.

Na koje ste svoje djelo najponosniji?

Općenito na slikopriče. Izumili smo taj naziv „slikopriče“, sad je to postala opća imenica koja će jednog dana ući u rječnik, ali u vrijeme kada sam izdala prve  slikopriče, naziva slikopriče još uvijek nije bilo.

Za koji Vam je rad trebalo najviše vremena?

Najviše mi je vremena trebalo za mali roman „Putovanje patuljka Zvončića“. To je moj jedini roman.

Diplomirali ste francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom i predavali niz godina francuski jezik u školi, možete li opisati kako je raditi  s djecom i mladima?

Lijepo mi je bilo raditi, ako se čovjek zna kao ličnost nametnuti, to znači da djeci nesvjesno uvede jedan tip sata/nastave  koju on želi promovirati, onda tu nema problema. Od djece se dobije jako maštovita, iskrena, jako kreativna suradnja. To je moj izvor za daljnja nadahnuća.

Dugi niz godina bili ste glavna urednica svima nam poznatog časopisa 

„Modre laste“. Kako je to biti urednicom tako poznatog časopisa?

Vrlo lijepo, dinamično i zanimljivo, ali i odgovorno jer je jako važno što ćete staviti u dječji časopis i što će djeca čitati.                                                                    

Je li Vam bilo napornije biti urednicom ili raditi u školi?

Urednica, iako mi se u početku činilo da biti urednica znači sjediti u kancelariji i određivati što će ići u listove, onda beskrajno telefoniranje, razgovori sa suradnicima... Kada sam postala glavna urednica, vidjela sam da je to puno  teže nego u školi gdje imaš određenu rutinu. Kao urednik imaš strašno puno suradnika i moraš puno toga zadovoljiti. Moraš biti i menadžer i diplomat, a moraš biti onaj koji stvara.

Koji vam je cilj u karijeri, jeste li ga možda već postigli?

Moja karijera već je službeno gotova. Ja sam već devet godina u mirovini, međutim i dalje nastavljam raditi. Već kao učiteljica ostvarila sam svoj cilj,  postigla sam da onima koji su kod mene na satu ili na mom nastupu, da im bude lijepo. Kada me djeca slušaju sa zanimanjem, kada čitaju Modru lastu s veseljem i znatiželjom, onda znam da sam postigla svoj cilj .

Imate li par rečenica koje biste poručili našim učenicima o njihovim snovima i općenito o budućnosti koja je pred njima?

Rekla bih sljedeće; neka budu aktivni, neka nikad ne stoje kao drvo na drvetu i čekaju da se nešto dogodi samo od sebe ili da se samo slože s onim što im se ponudi. Neka uvijek traže što njima odgovara, osim onoga što uče u školi. Neka svi imaju neki hobi, hobi je važan koliko i škola. Ljudi koji imaju hobije, zdraviji su, bogatiji i sretniji, život im je ispunjen.

Hvala lijepa na razgovoru.

                                                                      Razgovarala Sofija Raguž

Video intervjui s Igorom Vorijem i Margaretom  Perišić

https://youtu.be/vo_9Q8Sb7is -  Igor Vori

https://youtu.be/w4QDyCpYFnU - Margareta Perišić

Slike

https://drive.google.com/drive/folders/1dnunnRgoccQz5Fub47R7gUb4uNlSFoEY?usp=sharing